Dr Lorenzo Dojmi di Delupis- the "Gattopardo" from Vis

Dr. Lorenzo Dojmi di Delupis (1845.–1927.) odvjetak je ugledne viške grane plemićke obitelji Dojmi di Delupis. Sin je Petra Dojmija di Delupisa (1809.–1886.), pravnika, umjerenoga dalmatinskog autonomaša talijanske provenijencije, dugogodišnjega viškog načelnika i Margherite Siminiati. Kao tek završeni liječnik, s diplomom Medicinskog fakulteta u Grazu (1870.), Lorenzo Dojmi di Delupis krenuo je na dvogodišnji put kao liječnik turske vojske dospjevši čak do Bagdada i Basre. O toj dramatičnoj mladenačkoj pustolovini ostavio je pisano svjedočanstvo u svojim dnevnicima. Godine 1878. ženi se Bečankom Marijom Neidl, koju dovodi na Vis gdje djeluje kao dugogodišnji općinski liječnik. Ističe se dijagnostičkim darom, iznimnom humanošću i požrtvovnošću za pacijente te iako po političkoj orijentaciji pripadnik talijanskog autonomaškog krila, obljubljen je od puka koji mu dodjeljuje laskavi naziv “otac Visa”. Dijagnosticirao je dva slučaja lepre na Visu i tako bio prvi koji je ustvrdio postojanje ove bolesti u Dalmaciji. Osim medicinom i politikom, bavio se i poljodjelstvom. Na Visu je prvi započeo sadnju palmi koja je, istom pod stručnim rukovođenjem njegova sina Petra Dojmija, agronoma, prerasla u prvi rasadnik palminih mladica u Dalmaciji. Okušao se i u uzgoju nojeva i meksičke kave. Osobnim investiranjem utemeljio je malu meteorološku stanicu na Visu, a s profesorom Schrötereom iz Beča planirao je otvoriti klimatsko lječilište. Liječnik i humanist, Lorenzo Dojmi di Delupis bio je izrazito naklonjen velikoj talijanskoj kulturi, no nikada nije zapadao u politički ekstremizam. Zahvaljujući svome psihofizičkom ravnovjesju prebrodio je brojne životne nedaće i, unatoč svemu, sačuvao vjeru u ljude. Nalazeći niz podudarnosti između Lorenza Dojmija di Delupisa i kneza Saline iz glasovitog romana Giuseppea Tomasija di Lampeduse Gepard, autor u naslovu koristi sintagmu “Viški Gepard”.Dr Lorenzo Dojmi di Delupis (1845-1927) was a descendant of a respectful aristocratic family from Vis. His father was Peter Dojmi di Delupis (1809-1886), an attorney, a moderate pro-Italian autonomist, and a mayor of Vis, and his mother was Margherita Siminati. As soon as he graduated from the Medical University of Graz in 1870, he joined the Ottoman army as a physician for a two-year journey in which he reached as far as Baghdad and Basra. He left notes about this dramatic, juvenile adventure in his diaries. In 1878, he married a Viennese girl Maria Neidl and brought her home to Vis, where he got a position of municipal doctor. He had an extraordinary diagnosing acuity, great sympathy for patients, and was always willing to help, which is why he was adored by all the people of Vis, whether they agreed with his autonomist ideas or not, and soon became “the father of Vis”. He was the first to warn of leprosy in Dalmatia, when he diagnosed two cases in Vis. Beside medicine and politics, he was also a passionate botanist. He was the first to seed palms in Vis and to grow a palm nursery with his agronomist son Peter Dojmi, for the whole of Dalmatia. He also tried breeding ostriches and growing Mexican coffee. He funded a small meteorological station in Vis, and planned to open a health resort with professor Schröter from Vienna. Even though Lorenzo Dojmi di Delupis held the great Italian culture very dear, his vocation as a physician and humanist inclination never let him burn with the fervour of a political extremist. Thanks to his psychophysical stability, he overcame numerous difficulties in life and retained faith in people. All these traits evoke Prince Salina, the leading character of the renowned novel Il gattopardo (The Leopard) by Giuseppe Tomasi di Lampedusa, which is why the author has so entitled this article „The Gattopardo of Vis“

Poeta doctus- prof.dr. Slavko Perović i njegov Amarcord

Poznati zadarski i jedan od vodećih hrvatskih pedijatra, prof.dr. Slavko Perović (1921, Preko-2007, Zadar) bio je čovjek brojnih afiniteta i velike kulture. Sam je za sebe znao reći kako je "pokonik umjetnosti i ljepote", pa se osim svojom temeljnom strukom, kojoj je posvetio čitav život, bavio i umjetničkom fotografijom i poezijom. Ni glzba ni slikarstvo nisu mu bili strani, a bio je poznat i kao polivalentni sportaš. Iz napornog i odgovornog okružja bolničke svakodnevice, strpljive posvećenosti malim pacijentima, stručnog rada i praćenja modernih medicinskih spoznaja, stih i precizno oko camere obscure, bili su doktoru Slavku Peroviću povremeni bijeg i utočište, razbibriga, povratak dragim toponimima djetinjstva, insularnom mikrokozmosu. KOncem 2004. godine iz tiska je, u izdanju Matice hrvatske, ogranak Kali, izašla zbirka njegovih pjesama i umjetničkih fotografija, pod nazivom Litrati. Doktorova lirska crta, koju smo oduvijek voljeli u izravnoj komunikaciji s nj8ima, pretočena je tako u stih i sliku. Dobili smo pravi mali kaljsko-prečki Amarcord ispjevan na zavičajnoj čakavici

Uz 70. obljetnicu zadarskog javnog zdravstva

Ako pojam javnoga zdravstva grosso modo podrazumijeva široku akciju pojedinog društva u „servisiranju“ zdravlja naroda, onda je ono, na prvom mjestu, ovisno o unutarnjem ustroju toga društva. Zadar je u svojoj slojevitoj povijesti imao i uzleta i hipostaza, a za ovih drugih, u stanovitom je smislu bio više ili manje hendikepiran u svom razvoju, pa tako i u zaštiti zdravlja. Ovdje ću se najprije osvrnuti na neke povijesne čimbenike u razvoju socijalne medicine i javnoga zdravstva, a zatim i na okolnosti razvoja suvremenog javnog zdravstva u Zadru

Prim.dr. Roman Jelić - Zadar medicine patriarch

U kratkom prikazu ocrtan je životni put i djelo dr. Romana Jelica. Autor se najprije osvrce na ishodišnu tocku – Mali Iž – iz koje je ponikao lik ustrajnoga, radišnog, nadarenog mladica rodenog u ribarskoj obitelji. Opisuje nadalje njegov život koji zbog povijesnih okolnosti nalikuje svojevrsnoj odiseji. U punom životnom zamahu, u fazi zrele i kompleksne kreativnosti bavi se strukom, poviješcu i poviješcu medicine, demografskim istraživanjima. Opisuje se njegov strucni i društveni angažman usmjeren na promicanje rendgenologije, poboljšanje radnih uvjeta, organizaciju zdravstva i preventive, snažnije povezivanje medicinskih djelatnika i organiziranje njihove dodatne edukacije. Autor se osvrce na Jelicevo utemeljenje Lige za brobu protiv raka, Onkološkog dispanzera, zadarske podružnice Zbora lijecnika Hrvatske, medicinskog casopisa Medica Jadertina, obnašanje brojnih društvenih i kulturno-prosvjetiteljskih funkcija, kao i na njegovu znanstvenu i publicisticku djelatnost. Kao medicinara široke kulture, velikog raspona interesa, klasicnog osjecaja za komplementarne znanstvene discipline i za sintezom kulturno-povijesnodemografskih cinjenica, autor ga svrstava u patrijarhe zadarskoga medicinskog kruga, te proglašava nestorom zadarske povijesti medicine.In this short review the author describes the life and work of dr. Roman Jelic. First of all the author looks back to the point of departure – Mali Iž – from where arose the figure of a hard-working and talented young boy born into a fisherman family. Then he depicts the doctor\u27s life that resembles an odyssey of its kind. In full swing of life, at the point of mature and complex creativity, he pursues his profession, history, the history of medicine and demographic research. Later comes the description of his professional and social engagement aimed to encourage radiology, to improve working conditions, health system and prevention, to strengthen the connection among medical workers and organize their further education. The author refers to the doctor\u27s contribution to the foundation of The League Against Cancer, The Oncologic Dispensary, the Zadar branch of The Medical Association of Croatia, the medical magazine Medica Jadertina as well as his activity in numerous social, cultural and educational activities. As a medical worker of great culture, wide span of interests, classic feeling for complementary scientific disciplines and synthesis of cultural, historical and demographic facts, the author places the physician in the rank of Zadar medical region patriarchs. The author considers him as the Zadar history of medicine nestor

DR LUJO THALLER: FROM SORCERER AND WIZARD TO MODERN PHYSICIAN, ZAGREB, 1938 – A SIGNIFICANT YEAR FOR CROATIAN MEDICAL LITERATURE

Godine 2008. obilježit će se 70. obljetnica tiskanja u nas prvoga sveobuhvatnog prikaza svjetske povijesti medicine jednog od najmarkantnijih hrvatskih liječnika prve polovice XX. stoljeća. Naime, godine 1938. u Minervinu je izdanju izašla knjiga dr. Luje Thallera Od vrača i čarobnjaka do modernog liječnika. Bio je to prvorazredan događaj ne samo za medicinsku znanost, već i za opću kulturu Hrvatske, kao i cijelog ovoga podneblja. Dr. Luju Thallera, liječnika specijalista interne medicine, metonimijski možemo držati povjesničarom medicine. U njegovu cjelokupnom radu i pisanom opusu te dvije naoko tako različite discipline predstavljaju gotovo neodvojivi sinkretizam. Dr. Thaller obilježio je epohu svojim postignućem da povijest medicine od usputne, minorne i amaterske discipline u Hrvatskoj digne do razine samostalne akademske discipline i dade joj dignitet ozbiljne znanstvene struke, u svemu ravnopravne ostalim granama medicine. Knjiga Od vrača i čarobnjaka do modernog liječnika sinteza je golemog znanja, kruna Thallerove erudicije i, kako je u svom prikazu zgodno sažeo Vladimir Bazala, u tom je djelu “zapravo sadržana povijest kulture čovječanstva gledana sa stanovišta medicine”. Ta je knjiga ujedno i povijest čovjekova usuda, njegova suprotstavljanja prirodi, bolestima, bolovima, starenju i smrti. Priča je to o brojnim velikanima medicine i njihovim otkrićima, ljudskoj mudrosti, dobroti, milosrđu i požrtvovnosti. Ni danas to omašno djelo nije izgubilo na svježini, vjerodostojnosti i dinamici upravo zato što je njegov autor svoje enciklopedijsko obrazovanje i visoku teorijsku faktografiju izložio na literarno sugestivan način. Na više od 360 stranica znalački i duhovito utkane su međusobne veze između znanosti, umjetnosti, politike, filozofije i religije pojedinih epoha ljudske povijesti. Iz poglavlja u poglavlje, počevši od prethistorijskog doba do neslućenih otkrića i napretka medicinskih znanosti dvadesetoga stoljeća, ulančava se impresivna povijesna storija o medicinskoj kulturi i znanosti. Knjiga je bila prikladan i relevantan kompendij dotadašnjeg znanja iz povijesti medicine, no ujedno je mogla poslužiti i kao prvi udžbenik iz predmeta koji se u to vrijeme još uvijek nije izborio kao obvezan kolegij na studiju medicine u Hrvatskoj. Bez ustezanja može se reći kako je Thaller upravo po širini koncepcije u obradbi povijesnomedicinskih tema potpuno moderan autor. Zastupajući holističku paradigmu, nastojeći prikazati brojnost i prepletenost kulturno-sociološko-filozofsko-religijskih čimbenika koji su uvjetovali razvoj kulture i medicine, daje smjernice i utire put ostalim značajnim hrvatskim istraživačima s područja povijesti medicine.In 2008, it will be 70 years from the publication of our first comprehensive world history of medicine by one of the most outstanding Croatian physicians from the first half of the 20th century. Namely, in 1938, publisher Minerva issued a book by Dr Lujo Thaller Od vrača i čarobnjaka do modernog liječnika (From Medicine Man to Modern Physician). It was a first-class event, not only for medical science, but also for the general culture of Croatia. Dr Lujo Thaller, specialist in internal medicine, can be taken as a model historian of medicine. His work and writing, however different they may seem at first sight, have turned out to be an excellent blend. Dr Thaller has marked an era in Croatian history of medicine, raising it from an incidental and amateur affair to an independent academic discipline, and giving it the dignity of a serious scientific profession, equal to other branches of medicine. The book Od vrača i čarobnjaka do modernog liječnika (From Medicine Man to Modern Physician) synthesizes enormous knowledge; it is the crown of Thaller’s erudition, and, as Vladimir Bazala aptly put it, this book “speaks, in fact, about the history of human culture from the medical point of view”. The book is also the history of human destiny, opposition to nature, disease, pain, ageing, and death. It is a story of numerous great men in medicine and their discoveries, of human wisdom, goodness, charity, and sacrifice. Even today, this massive work has not lost its vigour and credibility, thanks to the author’s narrative skill in presenting his encyclopaedic knowledge. In an impressive story on over 360 pages he inter-weaves science, art, politics, philosophy, and religion of individual historical ages , starting from prehistory up to the unsurpassed discoveries of the twentieth century medical science. When issued, the book was an appropriate and relevant compendium of history of medicine , and it certainly could have served as the first textbook of the kind, had history of medicine taken its rightful place in the medical curriculum in Croatia. What makes Thaller a modern author is his holistic approach to issues. He sought to show the interrelatedness of cultural, sociological, philosophical and religious factors that conditioned the development of culture and medicine, and paved the way for other Croatian researchers of the history of medicine