European Charter on Housing

Početkom 1990-ih u zemljama Europske unije, na krilima liberalnih ideja, činilo se da su stambeni problemi jednom zauvijek riješeni, a nove generacije ionako ne poznaju moru stambene oskudice poslije Drugog svjetskog rata. Štoviše, živjelo se u uvjerenju da je stambeno obilje, u prostoru, njegovoj opremljenosti i okolini, dostupno najširim slojevima stanovništva. Zagovornici veće uloge tržišta prodavali su socijalne stanove i smanjivali poticaje za stambeno zbrinjavanje građana. Stambeni su troškovi bili na udaru prilikom prvih reformi socijalne države. Potresi na stambenim tržištima 1990-ih izgledali su kao prolazni, a povećane stope rasta trebale su liječiti sve te probleme čija se priroda i struktura otkrivaju tek u novije vrijeme. Čini se da je povlačenje države sa stambenog tržišta krajem 1980-ih i 1990-ih skupo stajalo razvijene europske zemlje. O tim se temama s puno argumenata govorilo na konferenciji Europske mreže stambenih istraživača održanoj u Roterdamu 2007. Temeljem načela supsidijarnosti, u okviru Europske unije, stanovanje i stambena politika odgovornost su zemalja članica i sve donedavno činilo se da procesi europskih integracija u tom području razvoja nemaju nikakvog prepoznatljivog utjecaja. Iskustva sa stambenom krizom u mnogim europskim gradovima govore o visokim cijenama stanova koji neosporno utječu na kvalitetu života građana. Oskudica pristojnih stanova po prihvatljivim cijenama prepreka su kompetitivnosti, zapošljavanju, mobilnosti i socijalnom uključivanju. Nedavni nemiri u Francuskoj povezani su i s problemima stanovanja. Problemi stanovanja u novoprimljenim članicama neusporedivo su dublji i složeniji. Stambeni je standard uglavnom skroman, a pristojan stan teško može zaraditi prosječno kućanstvo. Naslijeđeni stambeni fond u ovim zemljama još će dugo određivati kvalitetu života u ovim zemljama. Ovo su bili poticaji unutar parlamentarne skupine »Urbano stanovanje« Europskog parlamenta da poslije širih rasprava i konzultacija u travnju 2006. usvoji Europsku povelju za stanovanje. Stanovanju se pristupa kao bitnoj komponenti europskog socijalnog modela i kao ključnom čimbeniku socijalne integracije. Ostvarivanje ciljeva Lisabonske strategije glede socijalne kohezije uvelike je uvjetovano razvojem situacije na stambenom tržištu gdje se svim građanima treba omogućiti pristojno stanovanje. U povelji se ističe i važan doprinos zapošljavanju prilikom gradnje, renoviranja i obnove stanova. U radnoj skupini za izradu Povelje važnu su ulogu imali Francuzi. U Francuskoj je novijim mjerama pravo na stan izjednačeno s pravom na obrazovanje, a osobe bez stana mogu računati na stambeni zajam s nultom kamatnom stopom. Europska unija ovime doprinosi uspostavi povoljnog i poticajnog okvira za uspostavu nacionalnih stambenih politika u skladu s interesima Zajednice. Europska stambena povelja osnažena je i »Odlukom Europskog parlamenta o stanovanju i regionalnoj politici« iz svibnja 2007. godine. Povelja kao instrument dio je koncepta dobre vladavine u EU-u i služi kao poticaj i uputa izradi nacionalnih stambenih programa. Europska je praksa da vlade u stambenoj politici osiguraju opći okvir, a gradovi – lokalne vlasti oblikuju stambene programe koji su primjereni njihovim potrebama. Rasprave u pripremi i usvajanju Europske stambene povelje dale su konkretne rezultate. Nove članice EU-a mogu od 2007. godine koristiti strukturne fondove za gradnju socijalnih stanova i urbanu obnovu. Novije rasprave u Europskom parlamentu stavile su na dnevni red pitanje visine poreza na dodanu vrijednost na građevinski materijal i usluge kao dio strategije snižavanja cijena stanova. Europska stambena povelja usko je povezana s programskim dokumentima koji se odnose na područje urbanizma. Leipziška povelja o europskim gradovima, usvojena 2007. godine, govori o kulturi građenja koja je posredovana gospodarskim, socijalnim, kulturnim, tehnološkim i ekološkim okruženjem. Zauzimajući se za primjenu europskog Urbanog acquisa iz 2004., te Europske teritorijalne agende, povelja zagovara politiku integriranog urbanog razvoja u kojoj se koordiniraju prostorni, sektorski i vremenski okviri održivog razvoja gradova. Urbana politika dio je dobre vladavine u kojoj se iskazuju interesi različitih dionika. Gradovi se razvijaju za građane kao bi im pomogli u ostvarivanju aspiracija za kvalitetnijim životom, gdje je stanovanje na vrhu liste prioriteta. Može li Europska stambena povelja biti korisna u Hrvatskoj? Imajući u vidu karakter i razmjere stambenih problema u Hrvatskoj, Europska stambena povelja nudi poticajan okvir za nove inicijative. Konačno, to može biti poticaj za izradu Nacionalne stambene strategije. Nekoliko velikih gradova u zemlji koji iskazuju sve veći interes za izgradnjom svojih stambenih politika na putu su primjene preporuka ove Povelje. Mudro bi bilo pripremati projekte socijalnog stanovanja i urbane obnove koji će se po pristupanju EU-u moći financirati iz strukturnih fondova. Zašto ne staviti na dnevni red snižavanje PDV-a kao čimbenika snižavanja cijena stanova? Može li se pokrenuti rasprava o suzbijanju špekulanata na hrvatskom stambenom tržištu? Za očekivati je da će se u Hrvatskoj sve više iskazivati interes za europskim dokumentima koji nas upućuju u načela dobre vladavine te da će ovakve povelje imati prepoznatljivog utjecaja u pripremi, donošenju odluka i primjeni različitih javnih politika

Collection of waste batteries in Portugal and Brazil

Selected papers from the 3rd Edition of the International Conference on Wastes: Solutions, Treatments and OpportunitiesThe legal aspects governing the disposal of used batteries were established in the nineties of the last century in Brazil and Portugal. In Brazil the law establishes the implementation of a reverse logistics system of this waste, similar to the system of Portugal, in which there is an extended producer responsibility. Portugal, subjected to the targets set by the European Union, has increased collection rates, with emphasis on the role of management entities. In Brazil, progress and the development of strategies to increase the collection rate have been observed, nevertheless, challenges associated with the increase of the coverage of the collection of batteries and also the public information about the disposal are relevant, as well as combating irregularities. Moreover, given the growing concern over the shortage of raw materials, proper management, including the collection and recycling of these wastes, can be seen as an important opportunity for both countries